Autorenname: admin

Ebu Jezid Bistami

Kommentar verfassen / Izreke /

Ebu Jezid Bistami, da mu se Allah smiluje je pričao: – Jednom sam bio na jednom od svojih putovanja, uživajući u svojoj samoći i odvojenosti od ljudi, predan razmišljanju i uživajući u zikru, kada sam čuo poziv: – Ebu Jezide, idi u Dejru sem’an i priključi se svećenicima u njihovom prazniku i praznovanju. Želimo time pokazati i dokazati nešto. – Ja sam zatražio zaštitu Allahom od takvih primisli i rekao: – Neću se prepustiti tim mislima. – Kada je nastupila noć, čuo sam glas, u snu, i taj glas mi je ponovio iste riječi koje sam čuo tog dana. Probudio sam se dršćući i sav naježen. Taj govor mi je toliko uticao da sam sjedio na mjestu i nisam se mogao pomaći. Onda sam pozvan u mislima: – Nemoj se strašiti, ti si kod nas jedan od probranih evlija, zapisan si među čestite, međutim, obuci na sebe svećeničku odoru i zbog Nas pripaši svećenički konopčić. Zbog toga nećeš imati ni grijeha ni ukora. – Ebu Jezid priča: – Ujutro sam ustao i pohitao da izvršim naređeno. Obukao sam svećeničku mantiju i otišao da im se pridružim u Dejru sem’an. Kada je došao njihov pročelnik, oni su se okupili i ušutili kako bi čuli šta će im reći njihov pročelnik. On se popeo za govornicu, ali je ona zadrhtala i on nije mogao progovoriti ni riječi, kao da su mu usta bila zalivena. – Njegovi svećenici i pomoćnici su ga pitali: – Šta te sprječava da govoriš, vođo naš? Mi slijedimo ono što nam govoriš i povodimo se za tvojim znanjem? – On je rekao: – Priječi me od toga da vam se obratim to što je među vama jedan muhammedanac (musliman). Došao vam je da iskuša vašu vjeru i uvjerenje. – Oni su mu rekli: – Pokaži nam ga i mi ćemo ga smjesta ubiti. – On je rekao: – Nemojte ga ubijati, osim ako imate čvrst dokaz protiv njega. Hoću da ga provjerim i da ga pitam pitanja koja su zajednička svim vjerama. Ako na njih odgovori ispravno, pustit ćemo ga i nećemo ga ubiti. Ako ne mogne odgovoriti i rastumačiti, ubit ćemo ga. Na ispitu se čovjek ili pokaže ili ponizi. (Na muci se poznaju junaci). – Oni mu rekoše: – Radi kako hoćeš, mi smo došli samo kako bismo se okoristili tobom. – Onda je episkop ustao i rekao: – Muhammede, tako ti Muhammeda, moraš ustati na noge kakko bi te svi vidjeli. – Ebu Jezid je ustao, a neprestano je micao usnama veličajući Allaha i slaveći Ga. – Episkop mu je rekao: – Muhammedanče, hoću da te pitam o nečemu, pa ako odgovoriš na sva pitanja i pojasniš ih, slijedit ćemo te, a ako ne mogneš odgovoriti, ubit ćemo te. – Ebu Jezid mu je rekao: – Pitaj što god hoćeš od onoga što je zapisano u Knjigama i što je protumačeno, a Allah neka nam bude svjedokom za ono što smo rekli. – Episkop mu je rekao: – Reci mi šta je jedno i nema drugog? Šta je dvoje i nema trećeg? Šta je troje i nema im četvrtog? Šta je četvero i nema im petog? Šta je petero i nema im šestog? Šta je šestero i nema im sedmog? Šta je sedmero i nema im osmog? Šta je osmero i nema im devetog? Šta je devetero i nema im desetog? Šta je cjelovito deset? Šta je jedanaest? Šta je dvanaest? Šta je trinaest? Reci mi o ljudima koji su slagali i ući će u Džennet? I o ljudima koji su rekli istinu a ući će u Džehennem? Gdje je mjesto tvom imenu spram tvog tijela? Šta je to što diže prašinu? Šta je to što je opterećeno teretom? Šta je to što lagahno se kreće? Ko sprovodi naredbe? O nečemu što diše a nema duše? Pitamo te o četiri stvari koje su govorile sa Gospodarom svjetova? O kaburu koji se kretao sa svojim stanovnikom? O vodi koja ne silazi s nebesa niti izvire iz zemlje? O četvero koji postoje a nisu potekli iz kičme oca niti utrobe majke? O prvoj krvi prolivenoj na zemlji? Pitamo te o nečemu što je Allah stvorio a onda otkupio? Pitamo te o nečemu što je Allah stvorio a onda ga zanijekao? Pitamo te o nečemu što je Allah stvorio a onda rekao da je golemo? O nečemu što je Allah stvorio a onda pitao za to? O najboljim ženama? O najboljim vodama? O najboljim planinama? O najboljim životinjama? O najboljim mjesecima? O najboljim noćima i o tome šta je tamme (katastrofa)? O drvetu koje ima dvanaest grana, na svakoj grani trideset listova, na svakom listu pet cvjetova, dva su osvijetljena a dva su u pomrčini? O nečemu što je obavilo hadždž i tavafilo oko Kabe a nema duše niti je obavezno da učini hadždž? Koliko je vjerovjesnika stvorio Allah? Koliko je od njih imalo poslanstvo a koliko nije? O četiri stvari koje imaju različitu boju i ukus a isti izvor? Šta je nekir, kitmir i fetil? Šta je sebed (ostatak trave), lebed (slijepljena vuna), šta je tamm (voda) a šta remm (zemlja)? Šta kaže pas u svom zavijanju? Šta kaže magarac u svom revanju? Šta kaže bik u svom rikanju? Konj u svom ništanju? Deva u svom glasanju? Paun u svom kriještanju? Tetrijeb u svom glasanju? Slavuj u svom pojanju? Žaba u svom kreketanju? Zvono u svojoj zvonjavi? Reci nam o narodu kojem je Allah objavio, a nisu ni džini ni ljudi ni meleki? Reci nam gdje je noć kada dođe dan i gdje je dan kada dođe noć? Ebu Jezid je pitao: – Da li je ostalo još neko pitanje? – Oni su mu rekli da nije. – Ebu Jezid je rekao: – Ako vam odgovorim na pitanja i rastumačim ih, vi ćete povjerovati u Allaha i Njegova Poslanika s.a.v.s.? – Oni su rekli da hoće. – Ebu Jezid je rekao: – Allahu moj, Ti si svjedok za ovo što oni kažu. – Onda je rekao: – Što se tiče vašeg prvog pitanja o jednom čemu nema

Ebu Jezid Bistami Weiterlesen »

Hazreti Hatidža

Kommentar verfassen / Žene našeg Poslanika Muhammeda sallellahu alejhi ve sellem /

MAJKA VJERNIKA – HATIDŽA – KĆERKA HUVEJLIDOVA, NEPOROČNA, VELIKA Ime i porijeklo: Kada govorimo o h. Hatidžinoj porodici, imena koja nailazimo među njenim bližnjim, imena su hrabrih i uglednih osoba. Izdvojit ćemo njenog oca i jednog od njenih amidžića, Verekata b. Nevfela zbog velikog uticaja koji su imali na h. Hatidžu. Ona je Hadidža (Hatidža), kćerka Huvejlidova b. Eseda b. Abdil’uzzaa b. Kusajja, Kurejševićka, Esedijka, supruga Vjerovjesnika, sallellahu alejhi ve sellem. Huvejlid je bio jedan od poglavara Benu Eseda, rođeni brat Abdumenafa i njegov saveznik. Kurejšije pamte njegovu hrabrost kada se suprotstavio Tubbe’u, vladaru Jemene, koji je htio da uzme Crni kamen (Hadžeru-l-esved) i da ga odnese i spriječio ga, pa su ga Kurejšije uzeli za svog vođu i tome se niko nije protivio. Majka joj je Fatima, kćerka Zaideta b. Esamma, a Esamm se zvao Džundub b. Herim b. Revaha b. Hudžr b. Abd b. Me’is b. Amir b. Luejj.[1] Biografski podaci su siromašni kada se govori o njoj, ali je ostalo zabilježeno da je bila izuzetne fizičke ljepote. U njenom životu su veliki trag ostavili njeni bliski rođaci, Hakim b. Hazzam, sin njenog bratića, kojeg je mati rodila u unutrašnjosti Kabe, kada je bila ušla u nju radi posjete i tada je snašli porođajni bolovi. To se smatralo izuzetnim i time se ponosilo. Izuzetno uvažavan od svojih saplemenika zbog svoje promućurnosti, mudrosti, odlučnosti, darežljivosti i hrabrosti. Imao je ogromno bogatstvo. U Darunnedve, Vijećnicu, primljen je kada je imao petnaest godina, a bilo je uobičajeno da se ne primaju članovi mlađi od četrdeset godina, pa samo njegovo primanje u članstvo u ovim godinama, dokaz je svih vrlina kojima se Hakim odlikovao. Bavio se trgovinom i njegovi karavani su pokrivali prostor Arapskog poluotoka, a stizali su i do Perzija na istoku i Šama na zapadu. Donosili su mu veliku zaradu od koje je veliki dio dijelio siromašnim Mekkelijama i radi gostiju, a nadajući se time blagoslovu u imetku.[2] Što se tiče njenog amidžića Verekata b. Nevfela, on je imao jako veliki uticaj na duhovni odgoj h. Hatidže u vremenu prije islama. Bio je zahid, nemaran, spram dunjaluka, ovog svijeta, njegova luksuza i čitav svoj život je posvetio promišljanju o kosmosu i robovanju Allahu. Proučavao je Tevrat i Indžil i prenosio drugima što bi tamo našao, i nastojao je da dokuči svojstva vjerovjesnika kojeg najavljuje Tevrat i Indžil i druge knjige. Družio se sa svećenicima i isposnicima koji su proučavali svete spise i od njih slušao o osobinama zadnjeg vjerovjesnika čeznući da ga dočeka prije svoje smrti, naročito kada je saznao da je taj Vjerovjesnik od potomaka Ismaila, alejhisselam. Bio je daleko od negativnosti svog vremena i obožavanja kipova. Hazreti Hatidža je bila zadivljena ovom dvojicom muškaraca, gdje joj je Hakim, bio uzorom u trgovini i promućurnosti, a Vereka joj je bio primjerom u pobožnosti i promišljanju. Duboko je vjerovala u ono što je on kazivao i sama je često razmišljala o Allahu, nagradi, kazni, vrijednosti dobrog djela i trošenja na siromašne i nevoljnike. Vereka je joj je odgovarao na sva njena pitanja tako je da je to imalo uticaja na njen život i ona nikada nije obožavala kipove, nije im prinosila žrtve niti im se zavjetovala i za šta.[3] Stekla je zavidan nadimak u Kurejšu, Ettahira – Čista, Neporočna, zbog svoje čednosti i čestitosti, kao što je imala i nadimak Prvakinja kurejševićkih žena – Sejjidetu nisai Kurejš. Izbjegavala je besposlicu i mjesta gdje su se ljudi opuštali uz muziku i alkohol, a žene koje su ju voljele i smatrale prednošću da budu viđene u njenom društvu, izbjegavale su praznu priču i besposlicu kada bi bile s njom. Ustručavale su se njene čednosti i neporočnosti. Sa svojim amidžićem Verekom, često je razgovarala o poslanicima a naročito o najavljenom posljednjem poslaniku kojeg se iščekivalo i o Bogu koji je sve stvorio i kojem se treba pokoriti. Ljudi su jedinstvenog stava o njenim visokim moralnim osobinama i njenom fizičkom kvalitetu kojima se odlikovala nad ostalim ženama. Zbog svog bogatstva nije poklekla i nije se predala ovosvjetskim užicima, nego je se predala višnjim ciljevima. Ovakvo njeno razmišljanje ju je držalo daleko od besposlice i raskalašenosti u kojoj je uživala njena okolina.[4] Hazreti Hatidža je naslijedila od svoje majke fizičku ljepotu, od oca je naslijedila promućurnost i inteligenciju, pa je bila privlačna i ljepotom i pameću. Ona je Kurejšijka, i ocem i majkom, i rodila se petnaest godina prije Godine slona, oko 555. godine. S Poslanikom, sallellahu alejhi ve sellem, dijeli trećeg pretka, djeda, i ona je najbliža srodstvom Poslaniku, sallellahu alejhi ve sellem, od svih njegovih supruga i Poslanik, sallellahu alejhi ve sellem, izuzev nje i h. Umm Habibe, kćeri h. Ebu Sufjana, nije oženio ijednu od daljnjih rođaka.[5] Roditelji h. Hatidže su bili iz najuglednijih kuća u Kurejšu, porijeklom i bogatstvom. Ona je odrastala u aristokratskoj kući, okružena bogatstvom, ali u kući u kojoj se vodilo računa o ponašanju i ahlaku, daleko od predavanja besposlici i terevenkama. Možemo reći da je Allahovom voljom, ona odrastala na takav način, jer je u Prapočetku određena da bude supruga Poslanika, Miljenika, sallellahu alejhi ve sellem, i Majka vjernicima, a nije svaka žena podobna da bude majka vjernicima. Na isti način su odrastale i bivale odgajane i ostale supruge Poslanika, sallellahu alejhi ve sellem, zbog zadatka i svrhe koje će obavljati kao takve. Običaj predislamskih Arapa, u džahilijjetu, bio je da se djevojčice iz otmjenih, aristokratskih kuća, udaju u ranim godinama života, jako često sa navršenih deset godina. Ovakav običaj nije vladao samo na Arapskom poluotoku, nego je to bilo uobičajeno i u ostalim narodima i kulturama, jer ti bogatiji slojevi društva, težili su tome da se izdvoje od običnih ljudi, pa su u naslijeđe ostavili i kovanicu plava krv, u svojoj bolesnoj želji da budu različiti. Hazreti Hatidža je razgovarala sa svojim ocem i on ju je pitao o pouzdanim trgovcima u Mekki i onima koji su spremni na ostvarenje časne zarade svojom trgovinom. Nabrajala je čestite trgovce i onda ju je otac upitao o Atiku. Rekla je da je Atik izuzetno čestit čovjek koji

Hazreti Hatidža Weiterlesen »

Nach oben scrollen